Online nastava u doba korone

U školskoj 2017/2018 godini u BiH je prema podacima Agencije za statistiku BiH u ustanove osnovnog obrazovanja upisano 282.946 učenika/ica, dok je u ustanove srednjeg obrazovanja upisano 124.148 učenika/ica.

U 2018. godini registrirano je 437.783 nezaposlenih u Bosni i Hercegovini. Udio ženske populacije u ukupnom broju neazposlenih je 55.9%. Najeveći broj njih je sa srednjom stručnom spremom, zatim sa NK, VKV i KV kvalifikacijom.

Prosječna neto plata navedena na stranici Agencije za statistiku BiH je 894 KM (X-2018).

Po posljednjem popisu iz 2013. godine oko 4,9% osoba u BiH je bez ikakvog obrazovanja, dok je 9,2% osoba sa nepotpunim osnovnim obrazovanjem.

Po popisu iz 2013. godine među osobama staro 10 i više godina (3.180.115), njih oko 2,4% je djelimično kompjutorski pismeno, dok ih je oko 3,7% kompjutorski nepismeno, a za oko 1,2% su podaci nepoznati. U konačnici se može konstatirat da je od ovog broja 3.180.115, njih 1.152.353 kompjutorski pismenih, dok se njih 2.027.762 mogu djelimično ili nikako koristiti kompjutorom.

Sve ovo su itekako važni podaci kada govorimo o iznenadnoj situaciji prirodne nesreće i svemu onome što je ta prirodna nesreća donijela sa sobom.

Naime, poštujući mjere Kriznog štaba za svu djecu u BiH je preko noći obustavljeno pohađanje nastave. Neki dijelovi BiH su odmah krenuli sa online nastavom, dok su drugi tek nedavno. Nije se, prilikom donošenja takvih mjera, uopće pričalo o ovoj bogatoj zemlji, sa savršenim sistemom i velikim procentom pismenih, koji će se odmah po stupanjem mjera na snagu, snaći u ionako teškim životnim uslovima. Ko prije korone nije imao računar, uz ovako visok životni standard mogao je odmah fino do najbliže radnje i kupiti ga i to onako kešom, a ko se prije korone nije služio računarima, pa evo prilike da pored redovnog posla koji ne podrazumijeva računar, fino kad dođe kući uči sam sa sobom kako se koristi računar, Classroom i ostalo i onda pomogne djetetu.

Mnogi građani Bosne i Hercegovine nemaju računare kod kuće. Razlog tome može biti da su nezaposleni, da nemaju novca za kupovinu računara, da se ne znaju njime koristiti pa ga ne smatraju potrebnim u svom domaćinstvu, da će njihova djeca sebi moći priuštiti računar tek kad budu sami prihodovali, da računar sa sobom vuče i dodatne troškove na teret porodice kao što je mjesečni račun  za internet, sporadično održavanje računara i šta sve ne. Niko se ovime nije ni bavio, nit je bilo koji ministar bilo kojeg dijela u BiH izašao u javnost i obratio se kako roditeljima, tako i učenicima s namjerom da barem kaže da zna da takvih slučajeva ima i da će promptno naći novac u budžetu da pomogne porodicama.

Iako se o ovome nigdje ne priča, nema dana da se neki od nastavnika pretežno iz Kantona Srajevo ne oglase sa slikom ili postom o uspješnoj realizaciji sastanka u online zbornici ili pak sa nekog od silnih časova svetog NPP-a. Ništa začuđujuće, jer nastavnici se nikad ni ne čuju, niti ukazuju na silne nepravde u našem jadnom društvu, sve do trenutka „smanjenje plata prosvjetarima“. Tada nastupa Sindikat, a i ministri, nastavnici…

No, kako je to već sve izlizana priča, ja bih da malo pričam od online nastavi iz ugla domaćinstva koji igrom slučaja u domaćinstvu ima dva službena laptopa i internet priključak i tri osobe.

Poštujući mjere Kriznog štaba i stavljajući zdravlje svih nas na prvo mjesto, radimo od kuće. Naš radni dan je uobičajen kao i u doba prije korone, osim kretanja po sastancima i direktnoj komunikaciji sa ljudima. Naš sin pohađa 6.razred osnovne škole u Sarajevu. Kako se njegova redovna nastava odvija od negdje 10,30 do 15.30, a nekad i ima i časove iz jezika mimo škole, pa njegov „nastavni/radni“ dan počinje u 9.00h, tako se mi ustajemo i prije regularnog radnog vremena kako bismo se mogli koristiti svojim računarima, dok ne krene online nastava. Svako u svom kutu i sa svojim radnim zadacima. Onda stupa na snagu online nastava u kojoj su se pojedini nastavnici izvanredno snašli. Pojedini su zapravo više na nekom vidu raspusta nego što su na online nastavi. Raspust uz povremeno javljanje učenicima mailom ili komentarima u Classroomu. Tako pojedini nastavnici, shvatajući svoj posao krajnje ozbiljnim i ovu vanrednu situaciju prilikom za uskrsnuće one davno izgubljene odgojne komponente u odgojno-obrazovnim offline ustanovama, pošalju u jednoj rečenici zadatak koji razumiju samo oni, bez objašnjenja, bez uključivanja putem silnih aplikacija od zoom-a pa nadalje, bez da se sami snime pa uz pomoć neke improvizirane table ili flip charta da objasne lekciju iz svetog NPP-a. Ništa, rečenica i uz rečenicu ide i vremenski rok koji podrazumijeva da se zadatak uradi u svesku, uslika, pošalje ili na mail ili u Classroom. Najčešće korišteni vremenski rok je 10 minuta. Od početka online nastave, jedno od nas ustupa svoj laptop i sve svoje daljnje obeveze pokušava rješavati mobitelom ili povremenim „ukakanjem“ za vrijeme malog ili velikog odmora online nastave.

Mnogo puta sam pomislila na roditelje koji ne rade, kojima opis posla nikada nije bio vezan za rad računara, na djecu koja će zbog svega toga doživjeti stres što se ne snalaze, deranje roditelja koji se također ne snalazi, te traumu koje će se sjećati kada se bude pričalo o posljedicama koje nam je korona donijela sa sobom. Tako da od 10,30 do 15,30 mi praktički radimo svoje poslove karakteristične za nebudžetlije, koji se vrednuju po učniku i uz poštivanje jasno dogovorenih rokova realizacije i slično. Oboje smo obavezni pored računara koristiti se i telefonom, pa održavati i skype razgovore i to nažalost sve u vrijeme online nastave. Onda, bude sve to previše glasno, pa se sin mora izmjestiti u sobu gdje wi-fi signal i nije baš najbolji. Pa onda se dešava da u onih deset minuta u kojima je morao skontati šta se od njega traži, prepisati, uraditi zadatak, uslikati ga i poslati na mail ili Clasroom, nekad iz razloga što naprosto nije stigao, a nekad iz razloga što je taj mail zbog loše konekcije „putovao“ više minuta, zakasni i eto ti belaja.

Tada vrlo vješti nastavnici, puni inventivnih metoda stupaju na scenu i to na način da su u ovim teškim vremenima vrednuju djecu po minutaži kada su odgovori pristigli. Nije više bitan sadržaj odgovora, koliko minuta u kojoj je odgovor poslan.

Kada su djeca u zatvorenim prostorijma puna 24 sata, kada ne viđaju ni sunca, ni mjeseca, kada pate njihova kičma od sjedenja više od 6 sati dnevno i vid zbog intenzivnog korištenja računara, kada slušaju sve naše napetosti prouzrokavane štoli poslom štoli općom situacijom, kada nemaju skoro nikakve fizičke aktivnosti, nastavnici su se dosjetili kriterija kojim provjeravaju reflekse i povezanost uma sa motorikom kod djece u doba korone.

Dok su djeca zatvorena i proživljavaju sve ovo napisano, nastavnik tjelesnog šalje zadatke kojima trebaju pisati štiva ili odgovarati na pitanja pravila pojedinih sportova. Usporedbe radi, dok to radi nastavnik koji će biti plaćen iz budžeta, dakle od našeg novca, treneri kod kojih je sin tranirao, a koje zbog nastale situacije ne plaćamo, jer nema treninga, snimaju se redovno i šalju video kako da djeca održavaju kondiciju i kako da se što prije vrate u formu nakon korone.

Pojedini nastavnici na upite ni ne odgovaraju, a kada ih se upita da mailom vrate testove kako bi učenici imali uvid gdje griješe i naučili za ubuduće, također dobijemo muk.

I dok se sve to dešava, većina šuti, aplaudira, slika se pored, uz ili iza zavjese, apelira i čeka da se konačno sve ovo završi i da traljavi sistem nastavi gdje je i stao.

Moje duboko suosjećanje sa roditeljima i porodicama koji u ovoj situaciji višestruko trpe, bilo zbog financijskih poteškoća, bilo zbog toga što su jednoroditeljske porodice u kojima je otac/majka obavezan otići na posao dok dijete samo prolazi sve ovo, bilo da imaju dijete sa poteškoćama u razvoju ili rijetkim oboljenjima kojima se svakodnevnica još dodatno usložnila, bilo da su osobe sa invaliditetom, bilo da se jednostavno ne mogu snaći u situaciji koju pored virusa otežava i bezosjećnaost i nerad odgovornih i nadležnih.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s