Nakon svih dešavanja oko koronevirusa, nemoguće je ne primjetiti koliko je opet i po ko zna koji put prisutna humanost u Bosni i Hercegovini. Možda je ispravnije reći da je humanosti uvijek i bilo na ovim prostorima, samo nam je već duže vrijeme postala nebitna, selektivna i neatraktivna za javno i privatno prakticiranje ili pričanje o njoj. Bilo kako bilo, lijepo je da je opet nekako prisutna i da ne propoznaje ni ime ni prezime, ni etnička krvna zrnca, ni entitete, kantone, općine, spol, dob, vjeru, partiju i sve ostalo. Ali, tužno je da razlike po tim osnovama prestaju ili se stavljaju po strani tek kad nas snađu poplave, zemljotresi i evo korona. Važno je napomenuti da se i u ovoj situaciji prirodne nesreće sistem jako dobro drži. Pod tim sistemom mislim baš na onaj sistem protiv kojeg mnogi od nas imaju štošta reći, primjerima, argumentima i dokazima potkrijepiti. Baš taj sistem je opet i po ko zna koji put solidaran sam sa sobom, a građani navinkuti i uvježbani, te kako drug Zoka reče, podsvjesno svjesni da sistema nema, odlučili su solidarisati se sa sistemom.
Tako jedni skupljaju novce za Kantonalnu bolnicu u Livnu. Jako human čin. Vjerovatno siti prepucavanja nadležnih u tom kantonu kojima se sada bitka prelama na premijerskoj fotelji – Oj, Ivane, odnosno da li Duvno il’ Livno. Realno gledajući, kako da im bude do korone u ovom sudbonosnom trenutku kada treba ovladati polupraznim Livnom, Duvnom, kantonom. I dok bitka traje, građani Livna i Livanjskog kantona, kao što sistem i nalaže, prepušteni sami sebi odlučuju poduzeti nešto. Odlučili su biti humani i u ovim teškim trenucima pokušati obezbijediti potrebna medicinska sredstva za medicinsko osoblje Kantonalne bolnice u Livnu. Grupa mladih napravila je FB grupu i pozvala sve koji mogu da pomognu. U rekordnom roku prikupljeno oko 80.000 KM. Pored novca, mnogi su se oglasili raznim donacijama u medicinskoj opremi. U Livnjskom kantonu statistički gledano još uvijek nema COVID 19 pozitivnih. Kako će i biti kada nema ni rukavica kamoli testova na COVID 19.
I u drugim dijelovima BiH ne manjka humanosti. Ljudi se svakodnevno stavljaju na raspolaganje štoli da budu voloneri, štoli da unutar svoje lokalne zajednice ili kolektivnog smještaja nabavljaju potrebštine za starije i one koji ne bi smjeli izlaziti i slično. Imena, prezimena, etnička pripanost, porijeklo, teritorija, spol, dob, socijalni status, sve to je odloženo u ladicu i čeka da prođe korona. Do nekih od nas dolaze razne informacije, štoli ličnim štoli kanalima društvenih mreža. Sve u svemu, čovjek čija podsvijest zna da nema sistema, teško može povjerovati da se ovaj sistem uspješno bori sa COVIDOM 19. Hrabra sugrađanka Merima Spahić svakim danom sve više ukazuje na to. I dok se neki od nas pitaju pa koliko mi testova uopće imamo, nadležni na presicama nas savjetuju da se ne bavimo previše koronom i ne razmišljamo o njoj i onda usputno ponove ovo pitanje i odgovore da ćemo uskoro dobiti ogromne količine testova. Dakle, niko od nadležnih ne kaže imamo toliko i toliko testova i očekujemo toliko i toliko, već nas smlate stavljajući tu informaciju po strani i opet apelirajući na nas da se pridržavamo mjera i ostanemo izolirani.
Nekoj zlobnici, kao meni na primjer, ovih dana, a danas je 12.dan izolacije, pada na pamet kako su oni nas samo zatvorili i kako će nas iznositi u sanducima. Na kraju će se pokazati da smo bili zemlja sa najmanje zaraženih, a smrtnost neće biti zabilježena kao smrtnost od COVIDA 19, jer ili nema testova ili mrtve neće ni testirat. Na kraju, neki će biti proglašeni najuspješnijim menadžerima i voditeljima kriznih štabova i nosit će kandidastke liste i biti izabrani oli imenovani. A onog koga nema, o njemu se i ne priča.
U svemu tome, nema minute gdje građani sami od sebe ne apeliraju da ostanemo kući, da su ovi koji hodaju najveći neprijatelji, da ih treba linčovati, da je jedini spas u izolaciji i šta sve ne. Nisam iznenađena, jer godinama smo mi trenirani pa i za ovo. Bolje slušati i šutjeti, nego progovoriti i staviti metu na čelu. I tako žena tek 12.dan uspjela da „izganja“ da ju testiraju, jer je imala sve simptome, a test je danas potvrdio da je pozitivna na COVID-19. Druga žena preminula, te iako je dala tačne navode s kim je bila u doticaju, javnosti je prezentirano da je dala netačne podatke. Nakon što je preminula, testirana je i njen test je također bio pozitivan. Jedan od visoko pozicioniranih političara je testiran bez da je bilo ikakve potrebe za tim, a možda je jedina potreba bila zbog činjenice da mu je valjda zet bio u doticaju sa zaraženima. Čak i u doba korone, zna se ko treba da preživi i za koga ima testova. Danas je bolje reći da si bio na proslavi „Igman“, nego u Istanbulu za 8.mart.
A mi?! Mi ćemo u svemu ovome da pozivamo ljude na solidarnost i humanost. Da apeliramo da se skupi novac za bolnice, ljude u potrebi, oboljele i rizične kategorije. Mi ćemo se također solidarisati sa sistemom, a politikom se nećemo baviti. Ko je vidio da solidarnost, humanost i politika idu jedno s drugim?! Tako u mnogim akcijama u komentarima se poziva da ostavimo politiku po strani i da budemo ljudi, a pri tome mnogi zaboravljaju da je baš to ostavljanje politike po strani gore od mita i korupcije, jer dok je mi ostavljamo po strani i radimo ono što su političari trebali raditi, oni bivaju sve jači i sve moćniji gospodari i života i smrti, pa i hranitelji mita i korupcije, vladari praznih gradova i neopremljenih bolnica. Dok se, primjerice, za Kantonalnu bolnicu u Livnu skuplja novac niko ne postavlja pitanje gdje su silni novci koji su do sada prošli kroz tu bolnicu, gdje su doktori/ce, medicinsko osoblje koji godinama primaju zastupničke/ministarske plate, naknade/paušale u UO/NO, a neki od njih i sve to zajedno?! Zašto u skupštinskim klupama sve ove godine nisu tražili ili što sada ne traže budžete koji će ovu bolnici učiniti bolnicom, zašto ne vrše pritisak na postojeće strukture vlasti da se promptno reagira u situaciji koju koronavirus nosi sa sobom,…Dok mladi ljudi skupljaju novac, niko od zvaničnika bolnice da istupi javno i kaže da nema Vlade, da nema proračuna, da nema novca predviđenog i osiguranog za stanje izazvano korona virusom. Ne, oni čekaju. Doduše stavili su obavijest na web stranicu za sve donatore. Zašto kao liječnici humanisti nisu digli svoj glas i apelirali na sve strane, upozoravajući na katastrofalno stanje i katastrofalan scenario po čitav kanton pa i državu i šta bi se moglo desiti da samo 2 osobe u Livanjskom kantonu budu istovremeno trebale respirator. Nije valjda da niko iz Kantonalne bolnice Livno nije bio negdje na seminaru vani i upoznao nekog od svojih kolega koji rade u bolnicama diljem svijeta, a kojeg bi sada mogao kontaktirati i zamoliti za pomoć u vidu rukavica, maski i odijela. Nije valjda da javno obraćanje i apel za pomoć liječnika ima manju težinu nego nekih mladih entuzijastičnih anonimusa?! No, mi volimo biti humani, i ne volimo se baš previše petljati u politiku. Oni će se zvati političarima, a kad zagusti tu smo mi, građani. I tako, kada neko kaže ostavite politiku sa strane, treba da zna da je bolnica itekako politika. I kada bi se izanaliziralo, a u skoro sve i jednoj ustanovi u BiH se tačno zna ko je čiji, utvrdilo bi se da u bolnicama radi više političara negoli liječnika i medicinskog osoblja.
Stoga, dobro je biti human, ali se s vremenom treba zapitati koliko mi svojom humanošću održavamo nehuman sistem na životu.
Maja GV 