Žene moje, do nas je

Ha je CiK objavio preliminarne kandidatske liste, krenula je priča o podzastupljenosti kandidatkinja u utrci za načelnička mjesta. Od ukupno 425 osoba koje će naći u utrci za načelnička mjesta 29 ili 6,82% je žena. Odmah netom upratih da mnoge od interesnih organizacija žena raznih političkih subjekata, ali i okrugli stolovi ili webinari u organzaciji brojnih nevladinih i međunarodnih organizacija se već sastaju da ponove same sebi bilo off ili online kako ih, brate, nigdje nema i kako je ovo neprihvatljivo. Same sebi, u zatvorenom stvarnom ili viruelnom svijetu. Većina sudionica na panelima i u razgovorima na ove teme su žene koje već podugačak vremenski period djeluju unutar političkih subjekata, posebno unutar interesnih organizacija žena. Valjda je lakše jadikovati na panelima i u organizaciji eksternih, vanstranačkih organa, negoli biti žena političarka koja će unutar političkog subjekta, a osobito kao predvodnica interesne organizacije žena, i unutar stranke djelovati politički i zalagati se za ravnopravno i društvo jednakih šansi. Žene čine većinsku populaciju (50,9%), djeluju untar oko 150 registriranih političkih subjekata u BiH. Procentom od 6,82% u utrci za načelničke pozicije šalju jasnu poruku, a ta je da politika nije rabota za žene, jer smo manje vrijedne, jer ne znamo i ne možemo biti na tako odgovornim pozicijama i da je sasvim dovoljno da popunjavamo kvote od minimalno 40% manje zastupljenog spola po modelu po kojem čak ni unutar prvo troje na listi ne možemo biti nositeljice, jer će on, da, baš on, povući listu pa će eto tako neka od žena ući u zakonodavno/predstavničko tijelo. Čak i tada smo zahvalne, obradovane i počastvovane. Ne kontamo da čak i onda kad nas predlože kao kandidatkinju za načelnicu, da smo zapravo žrtveno janje. Samo one koje su se kandidirale kao nezavisne kandidatkinje i/ili idu ne reizbor se koliko-toliko imaju čemu nadati. Da nije Instrukcije CiKa i mehanizma neprihvatanja kandidatske liste na kojoj nema minimalno 40% manje zastupljenog spola, u našem slučaju žena, ni tu procenat ne bi bio ništa veći od ovoga, čak naprotiv. Bezobrazno bi bilo prihvatiti argumentaciju da su za sve to krivi muškarci koji su na pozicijama odlučivanja i moći, jer ima i žena u strankama, činjenica nedovoljno na pozicijama moći i odlučivanja za, ali sasvim dovoljno da se na trenutak ostave humanitarnih sijela, FB sličica i tema o kojima same sebi pričaju a rijetko kad ih nametnu i ugrade u stranačke statuta i druge akte, da ne kažem programe i politike i konačno krenu djelovati politički i ujedninjeno se izbore za ravnopravnost unutar stranke, na osnovu koje će ih biti jednako na pozijama moći i odlučivanja. No, kako su i one kandidirane, odnosno žrtvovane od samih stranaka, u utrci za načelničke pozicije vrlo obradovane, počastvovane i sretne što je stranka baš njih predložila, tako se još jednom pokazalo koliko su same žene u strankama još uvijek nedovoljno politički, a još manje  matematički pismene. To nije nikakva mana niti sramota, ukoliko to ne prihvatimo kao naš nedostatak i ne poradimo na njemu.

Naime, kada stranka nakon analize svog članstva u datoj općini, rada svojih vijećnika/ica i popularnosti općenito kao subjekta i plaćenih anketa za procjene izračuna da je u toj općini moguće osvojiti načelničku poziciju, tada se odjednom nađe on kao najbolji kadidat, vrlo prepoznatljiv, omiljen, zaslužan po svemu, moralan i vertikalno i horizontalno, tada nema nijedno žensko ime koje bi bilo vrijedno razmatranja barem kao prijedlog na predsjedništvu. Tada ne dolaze nikakve analize, sugestije ili ne daj bože prijedlozi od homogenog organa stranke, interesne organizacije žena. Ne, one čekaju. Vrlo je opasno predlagati bilo što, jer tada svaka koja predlaže nešto što narušava već utabanu stazu po kojoj otuđen centar moći hodi, odnosno tada ona koja promišlja i postavlja pitanja postaje meta i skida se sa liste ili biva tek negdje dole čisto da lista ne zjapi poluprazna.

U suprotnom, kada stranka ocijeni da je tu suludo suprotstavljati se kandidatu koji se utrkuje za 2.+ mandat, osobito ako je to kandidat s kojim je stranka u koaliciji na nekom od nivoa, tada odjednom pronalazi nju. One najčešće prihvataju, jer smatraju to čašću. Dok se ona ide slikati i praviti fan page na društvenim mrežama, stranka donosi zaključak da zbog nedovoljnih financijskih sredstava nije u mogućnosti financirati kampanju za sve kandidate/kinje u utrci za načelnička mjesta, već samo za one koji/e po procjenama stranke imaju šansu za pobjedu. Nadalje se objašnjava da tamo gdje se financijski neće moći podržati kandidati/kinje u utrci za načelnička mjesta, podržat će se nostelji/ice listi. U prevodu to znači da su muškarci ti koji imaju financijsku i svaku drugu pomoć i podršku stranke bilo da se radi o kandidatima za načelničke pozicije ili nositeljima listi, dok su žene te koje će im još i kampanju odraditi. I zato žena nema ni bilbordima, ni na gostovanjima, a često ni na flajerima. Ako pak imaju potrebu za tim, nek‘ izvole u banke i dignu si kredit kao što to čini svaki obični insan. Do tada, sve zajedno hvalit ćemo liderke koje su u doba pandemije pokazale koliko je bitno bilo da su baš one na mjestima odlučivanja, moći i upravljanja.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s