Haj’mo na trenutak udobno se smjestiti na neku sofu, u prostoriji gdje nema nikoga, možete pustiti neki cvrkut ptica u pozadini da vas što bolje opusti, zatvorite oči i slijedite moje instrukcije.
2025. je godina, mjesto radnje Bosna i Hercegovina, bilo koji entitet ili Brčko distrikt. Vi ste žena, živite u bračnoj zajednici sa njim, muškarcem, također rođenim u Bosni i Hercegovini, nebitno koji entitet ili distrikt. Sretni ste. Zajedno ste odlučili podići kredit i kupiti stan, jer ne želite biti u zajednici, a i ne priliči nam, mi smo novija, naprednija generacija žena. Mi smo avangarda, tu i tamo feministkinje, samostalne i neovisne. Kredit je na njegovo ime, tako ste se dogovorili. Vi ste preuzele režije, frižider, higijenu, domaćinstvo, kuhanje, peglanje, pranje, uređivanje tog lijepog zajedničkog doma, kasnije i djecu.
Duboko udahnite, pa isto tako izdahnite. Kada se rješavao kupoprodajni ugovor za stan i uknjižba, vi ste tada bile ili na poslu, ili kući, možda zauzete nekim glupavim kućanskim poslom, možda računale plodne dane, pretraživale internet za vantjelesnu oplodnju, a možda ste bile i s njim prilikom uknjižbe, ali nije vam palo na pamet da nekretnina bude uknjižena ½, da se ravnopravno uknjižite sa svojim voljenim supružnikom, jer jedno drugom ste dali obećanje i u dobru i u zlu, dok vas smrt ne rastavi.
Možda sad umjesto ptica da prebacite na neki vodopad koji po zvuku nalikuje puštanju vode u WC šolji.
Ako vam je vruće ili neugodno u sofi, udahnite 4, zadržite 2, izdahnite 6 i tako jedno 5-6 puta, da smirite otkucaj srca. Možda ste vi jedna od onih zlica feministkinja i informiranih žena koje znaju da Porodični zakon ravnopravno tretira bračnu stečevinu, te ako se i razvedete prije nego to smrt učini za vas, Zakon vas štiti, pa šta sad ima veze što niste uknjižene. Vjerujem da vam je to prošlo kroz glavu i da se već sada puls vratio u normalu. Sad možete ravnomjerno disati, naizmjenično udah na nos – izdah na usta. U pozadini sad opet može biti cvrkut ptica. Ja ću sada navesti neke primjere, a vi samo nastavite disati.
Zamislite da ste već otplatili kredit, dakle sad je definitivno 1/1 na vašem supružniku, jer sve dok se otplaćuje, bez obzira na koga je uknjižen, banka uvijek ima prednost, pa ako rate ne pristižu, banka nađe način kako da se naplati. Kakva sreća, konačno se može disati punim plućima i rasterećeno. Možda ćete sada putovati, više uživati u životu, biti manje pod stresom i pritiskom, rjeđe će vas boljeti glava, a češće ćete voditi ljubav. No, kako je jedino vaš supružnik vlasnik stana kojeg ste zajedno kupili, odnosno otplatili, a čija je rata otplaćivana sa njegovog računa, dok ste vi pokrivale sve ostale troškove, on jednog dana ode kod notara i taj stan u vidu poklona pokloni nekome iz svog prvog reda srodnika.
Dišite, udah na nos, izdah na usta.
Notar ga pita da li je stan bračna stečevina, pita ga za vjenčani list, on pokaže vjenčani list i da izjavu da vi, imenom i prezimenom kao njegova supružnica, nemate ništa sa tom nekretninom koju on u poklanja nekome iz prvog reda srodnika, jer time izbjegava plaćanje poreza. Notar ga ne pita da li je bio kupljen na kredit ili je iskeširan tokom bračne zajednice, ovo-ono, notar ga upozna da ukoliko daje neistinite podatke/informacije, da čini krivično djelo, te da druga strana po saznanju može tražiti svoja prava. Supružnik samo klimne glavom i traži gdje da potpiše. Vi, nemate pojma o tome, a hajmo realno, kome bi palo na pamet da sada pita svog partnera/supružnika da li je danas neku zajedničku nekretninu poklonio nekome, onako uz pivo i čips petkom uvečer. I dalje, volite se, trčite, spremate, borite se, rađate, volite sviju, i te što su preuzeli velikodušni poklon, sve ih volite, vole i oni vas, samo na malo drugačiji način. Oni znaju, vi nemate pojma. Ali, kao da je to bitno, mislim jebo materijalizam i imovinu, kao da je to važno, ako se ljudi vole. Ako se ljudi vole, ništa nije važno.
Ako vam je sad iznenada loše, otvorite oči i nastavite disati, ako vam je vruće otvorite prozor i duboko udahnite i izdahnite. Ja ću u međuvremenu nastaviti sa scenarijem koji je samo moja bujna mašta i to se ne događa, nema veze sa stvarnošću.
Uzgred, prije nego nastavim samo jedan mali podsjetnik da nova Publikacija Federalnog geodetskog zavoda za imovinsko pravne poslove pokazuje da je te 24% žena vlasnice nekretnina, dok je 38% žena suvlasnice nekretnina. Nema podataka da li su suvlasnice sa braćom/sestrama ili suvlasnice u bračnoj/izvanbračnoj zajednici, ali svejedno. Uglavnom u odnosu na prethodne godine procent suvlasništva žena povećao se za 2%. Sada, šta ima veze ako vi niste jedna od njih, bitno je da smo udate, da smo majke, da nam je ljubav nematerijalna, da se grčevito borimo za zajednicu, da smo izvana lijepe, dotjerane, u paru kad nas vide, svi nam zavide, da smo feministkinje, neovisnije smo od svojih pretkinja i imamo svoj novčanik. Koga briga za nekretnine, a i Zakon je na našoj strani.
Sad ću nastaviti sa scenarijem.
Nekako vam u posljednje vrijeme ne ide, nešto se dešava, kao da šta god da pokušate ne ide. Idete, kao novija i naprednija generacija i na bračno savjetovanje, pokušavate, ali tu i tamo se malo nešto pritaji ili ignorira i opet ne ide. Svako je u svom filmu, on sve češće pribjegava šutnji, kažnjava vas šutnjom i ignorisanjem, povlačite se, radite na sebi i mimo bračnog savjetovanja, odlazite na psihoterapije i otvarate ladicu po ladicu sebe, svoje nutrine, i skontate koliko ste već odavno izgubile sebe, koliko se ne volite i živite po nekom zacrtanom šablonu, osjećate se istrošeno i odbačeno, još uvijek ne znate da ćete se osjećati i prevarenom i izdanom. Nekako zajednički dogovorite da je najbolje da se razvedete. Složite se i upustite se u proces razvoda. Tu saznate bilo od njega lično bilo kroz otvaranje silnih registratora tražeći rodni list djeteta za proces posredovanja i sud, svoje papire ali i neki Ugovor o pokolnu te nekretnine koju je uknjižio samo na sebe i sada poklonio prvom redu srodnika.
Popijte vode ili nešto drugo, uglavnom dišite.
Nije sve izgubljeno – ponovite za mnom – ipak je Porodični zakon jasan.
Iako ja to ne izgovaram, ali u vašoj glavi se već redaju slike kako ćete otići negdje na neku adresu i reći sve kako je bilo i u roku sat sve će se riješiti i bit ćete i vi uknjižene ili isplaćene za svoj dio nekretnine kako biste započele negdje drugdje ili ćete vi njega isplatiti, dakle solucija je najmanje tri i sve će biti ok.
Ja ću sada nastaviti sa scenarijem.
Pitate ga za Ugovor o poklonu – on vam kaže da je on otplaćivao kredit i da je stan samo njegov i da on može raditi s njim šta ga volja. Vi plačete, ne vjerujete svojim ušima ni očima, redaju vam se slike iz vjenčanog albuma, slike kako ste oboje trčali da skuckate koji dinar kako bi se mogle otplaćivati rate kredita, ali i da ništa ne fali u kući, pitate se zašto, kako, zbog čega,… Naredno jutro odlazite advokatu i vjerujete da će se to riješiti do kraja sedmice. Tu dobijete informaciju da morate podiči tužbu odmah, jer sad osoba kojoj je stan poklonjen može hladno prodati taj stan, a ako podignete tužbu, u ZK će biti zavedeno da je pokrenut proces pred sudom, pa se neće moći prodati. Upoznaje vas advokat sa pravima i potvrdi da je vrlo jednostavno dokazati, ali je proces skup i dugotrajan. Savjetuje da se nekretnina procijeni na 50.001KM jer je tada taksa za tužbu pred sudom 1.500KM koja se mora uplatiti u roku 8 dana. Kaže vam svoje troškove procesa i šta sve od dokaza trebate, od papira do osoba koje će moći svjedočiti i da će sve trajati nekih 6-8 godina.
Ako ste prestale disati, pozivam vas da se uzemljite i krenete lagano sa udahom i izdahom.
Sjetite se da ste imale svako moguće zakonsko pravo da se uknjižite istog dana kada i on, da ste već odavno mogle odustati od pomisli da se to vama ne može desiti, jer vi se poznajete, volite i da znate za koga ste se udale. Prisjetite se da mi i dok se zabavljamo ne razgovaramo o ovim temama, pa tako ni ne znamo šta ko misli po pitanju uknjižbe, prezimena, djece, financija, predbračnih i bračnih ugovora,… Ne, većini djevojaka je bitna ceremonija vjenčanja i kako će izgledati, da se uda pošto-poto. Njima, muškarcima, je bitno da se zna da su oni muškarci, nositelji loze, da kako i njihov otac/babo tako i oni na svom imenu nose sve, pa kako se sve to podrazumijeva tako se o tome ni ne priča. Zašto? Zato što kada bismo ove teme potencirale prije braka, rijetko koja bi se udala, a nama je bitno da se udamo. S druge strane, nismo dovoljno ni upoznate sa svim posljedicama našeg nerazmišljanja i nepričanja na ovu temu sa osobama koje raspolažu informacijama. Treće, pa to bi bila slika o nama da smo materijalistkinje, da nam je imovina ispred ljubavi, baš ono bitch.
Na kraju dana, možemo li njima, muškarcima zamjeriti, što smo im dale mogućnost da nas zajebu i sjebu, ako i kadgod to požele?
Na kraju, na ovo sve zamislite da ste žrtva porodičnog nasilja, da ste toliko iznemogle, da nemate ni posao, ni podršku porodice, prijatelja/ica, sistema. Vi biste rado pobjegle, otići ćete možda i u Sigurnu kuću, no pitanje je gdje ćete nakon nje?
Pouka: Uknjižite se možete u toku bračne zajednice, ako to već niste učinile kad se kupovala nekretnina. Ako druga strana ima nešto protiv ili se zgraža nad takvom inicijativom, da ne kažem zahtjevom, pitajte se zašto je njemu potvrda da ga volite nekretnina 1/1 na njegovom imenu, a vama da vas on voli to što vas nema nigdje.
Meditacija završena, sada možete utonuti u san.
Maja G 